Koraci

Teško je disao sjedeći sklupčan u ćošku polu-mračne prostorije. Zaboravio je gdje se nalazi i šta je trebao uraditi. Drhtavim rukama je prekrivao lice pred užasom. Lampa na stropu je treperila, kratko osvjetljavajući krvave zidove i rupe u njima od metaka. Tijela mrtvih su bila posvuda. Bojao se otvoriti oči. Sve se odigralo prebrzo a…

Nastavi čitanje →

Odraz

Bojana se uvijek bojala svog odraza. Kada bi pogledala u ogledalo njen odraz bi počeo da se mijenja u druge oblike, ponekad bi pričao sa njom većinom ju ponižavajući, ili bi vidjela grozne slike. Zbog toga su sve površine u kojima se možeš ogledati u kući bile pokrivene. Prolazeći gradom davala je sve od sebe…

Nastavi čitanje →

Osmijeh

Policajac Viktor još nikada nije vidio nekoga takvog. Obavljao je svoj posao 23 godine, bilo mu je četrdeset osam, susretao se sa svakakvim stvarima, čak se često čudio kakvi ljudi mogu da budu. Prije par sedmica su izvukli djevojku koja je počinila samoubistvo iz rijeke. Nazvali su broj koji je najčešće zvala, to je bila…

Nastavi čitanje →

477 i 666

(Likovi vezani za ovu priču su Ria iz SMU i 477 koji se spominje u Ljudi sa greškom) Oduvijek je htio sestru. I njegovi roditelji su željeli da dobiju kćerku. Svi njegovi prijatelji su imali brata ili sestru. On se osjećao usamljenim. Koliko god uživao igrajući i družeći se sa drugovima, kad bi došao kući,…

Nastavi čitanje →

Dosada

(Glavni lik ovog priče, Ena, je povezana sa pričama Sjećanje i Urušavanje, a sama priča je povezana sa pričom Pismo.) Nakon što joj se sjećanje vratilo, i nakon samoubistva Klare, Ena je opet bila sama. I bilo joj je dosadno. Dok je planirala ubistvo Klare, nešto ju je pokretalo, ispunjavalo. Sada kada je ona bila…

Nastavi čitanje →

Ožiljak

– Elenor!?! Dolazi ovamo, donesi mi odijelo! Odmah! – Čulo se iz dnevnog boravka. Elenor se nalazila u spavaćoj sobi i savijala je veš. – Odmah ću! Samo malo! – Viknula je i nastavila savijati, ostalo joj je još par stvarčica, pa je računala da to neće biti dugo. Nije čula kad joj je prišao….

Nastavi čitanje →

Ironija

Ajna se uvijek osjećala izostavljenom i zanemarenom od strane svojih roditelja i šire rodbine. Kao da sve što uradi nikada nije bilo dovoljno. I da nikada nije priznata kao član svoje porodice. Uvijek se osjećala kao parazit, neko ko se nije trebao ni roditi. Roditelji su bili distancirani od nje i uvijek ravnodušni na sve…

Nastavi čitanje →